razgovor s vjetrom
Sad Poem
I feel you in the morning
When at first I awake
Your thought is with me
With each decision I make
You'd been around forever
Since the first breath I took
Now I have to go on alone
But for love, I need not look
Cause by what you bestowed
In our short time together
Will last in my heart
Forever and ever
Although you've left
And now walk above
I'm never alone
I'm wrapped in your love
Enjoy now your long waited reward
Feel peace that your love continues on
What was taught to me, will be taught to mine
Cause you live on in me even after you've gone
p.s. ne, ovo nije nikakv lyrics. to je baš pjesma.
My Christmas Wish For You
My Christmas wish for you, my friend
Is not a simple one
For I wish you hope and joy and peace
Days filled with warmth and sun
I wish you love and friendship too
Throughout the coming year
Lots of laughter and happiness
To fill your world with cheer
May you count your blessings, one by one
And when totaled by the lot
May you find all you've been given
To be more than what you sought
May your journeys be short, your burdens light
May your spirit never grow old
May all your clouds have silver linings
And your rainbows pots of gold
I wish this all and so much more
May all your dreams come true
May you have a Merry Christmas friend
And a happy New Year, too ..
We wish you a merry Christmas :)
25.12.2005. u 16:58 | 11 Komentara | Print | # | ^
DOBRI ANĐEO
Dođe onaj koga sam ljubio,
koga sam dozivao.
Ne onaj što mete nebesa bez zaštite,
zvijezde bez koliba,
lune bez domovine,
snjegove.
One snjegove što padaju iz neke ruke,
nekog imena
nekog sna,
nekog čela.
Ne onaj što je za svoju kosu
privezao smrt.
Onaj koga sam ljubio.
Ne grebući zrak,
ne ranjavajući lišće, ne mičući stakla.
Onaj što je za svoju kosu
privezao tišinu.
Da mi, bez ozljede,
izdube brazdu drage svjetlosti u grudima
i dušu mi učini plovnom
ŠUTNJA NAGRIZA OBALE
I VJETAR SOL PROSIPLJE
PUTIMA MOJIM
UCRTANIM.
JA,
TVRDOGLAVA,
SNOVE OBLAČIM
BOJAMA PRKOSA
I USTAJEM
U IME RATNIKA.
POČINJE MOJE VRIJEME
NAPOKON.
(autor nepoznat)
NISI TI ZEMLJA
KOJOJ MOJI KORACI HRLE,
NI DRVO,
NI RIJEKA BISTRA,
LJUDSKOM STOPOM NEPOVRIJEĐENA.
NISI TI SPOKOJ
KOME SE VRAĆAM
UMORNIH OČIJU,
NI MOJ DOM,
NI PUT.
SAMO SI NEMIR
I ČEŽNJA
TUGOM ZAKLJUČANA.
HTIO BI ČUTI
TITRAVA ZVONA
MOGA SMIJEHA
I PRSTIMA
TAKNUTI
MIR.
A NIŠTA OD TOGA.
IZMEĐU NAS
VJEČNA TIŠINA.
Moja preobraženja
Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mucne noci
iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i pogledima plivam preko polja livada i voda
Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta
i bezbroj puta uskrsnem
O Boze daj da me umorna od mijena
preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vjecnu zvijezdu
sto s dalekog ce neba nocu sjati
u crne muke nocnih ocajnika
NEMIR
Nemir je u čovjeku. Glasovi. Događaji. Boje. Dolaze pojave i prolaze kroz čovjeka u velikom gibanju, bruje zbivanja kao zvonjava. Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika, zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu. Ta slika tiha je kao svitanje na moru kada je sve sivo i kada se ne čuje ništa nego gdjegdje klokotanje vode. To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni u tišinu.
Miroslav Krleža
